Mikenska vojska

O vojničkoj prirodi mikenske Grčke (oko 1600–1100. pne.) u kasno brončano doba svjedoče brojna otkrivena oružja, ratnički i borbeni prikazi u suvremenoj umjetnosti, kao i sačuvani grčki zapisi na pismu poznatom kao linear B.^[1][2] Mikenjani su ulagali u razvoj vojne infrastrukture, a vojna proizvodnja i logistika nadzirali su se izravno iz mikenskih palača.^[2][3] Ovaj militaristički etos nadahnuo je kasniju starogrčku tradiciju, a posebno Homerove epove, koji su usredotočeni na herojsku prirodu ratničke elite iz mikenskog doba.^[4]

Grčka je u kasnom brončanom dobu bila podijeljena u niz ratničkih kraljevstava, od kojih su najvažnija imala svoja središta u Mikeni, kojoj kultura ovog razdoblja duguje svoje ime, te u Tirintu, Pilu i Tebi. Od 15. stoljeća pne. mikenska se moć počela širiti prema Egejskom moru, maloazijskoj obali i Cipru. Mikenske vojske dijelile su nekoliko zajedničkih obilježja s drugim njima suvremenim silama kasnog brončanog doba: u početku su se temeljile na teškom pješaštvu, naoružanog kopljima, velikim štitovima i, u nekim prilikama, oklopima. U 13. stoljeću pne. mikenske su jedinice promijenile taktiku ratovanja i svoje naoružanje te su postale ujednačenije i fleksibilnije, a njihovo je oružje postalo manje i lakše. Neki reprezentativni tipovi mikenskog oklopa/oružja bili su kaciga od veprovih kljova i štit u obliku osmice. Štoviše, većina značajki kasnijeg hoplitskog naoružanja iz klasičnog doba Grčke bila je već poznata u to vrijeme.

1. ↑ Cline 2012: str. 305.
2. ↑ ^{2,0 2,1} Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; nije zadan tekst za reference po imenu Cline313
3. ↑ Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; nije zadan tekst za reference po imenu Palaima367
4. ↑ Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; nije zadan tekst za reference po imenu Castleden235